Osnovne odredbe o HALALU su utvrđene u izvorima islamskog učenja i konzistentne su vremenski (od polovine VII. Stoljeća n.e.) i prostorno (u bilo kojem dijelu svijeta gdje žive muslimani). Nadležni autoriteti u oblasti šerijatskog (islamskog) prava na osnovu odredbi sadržanih u Kur'anu (Božijoj objavi) i Sunnetu (uputama i praksi Božijeg poslanika Muhammeda a.s.) kontinuirano prate naučni i tehnološki razvoj i odgovarajućim fetvama (šerijatskim pravnim rješenjima) utvrđuju usklađenost i status određenog oblika ponašanja, rada, predmeta / proizvoda u odnosu na šerijatske norme i kvalificiraju ih kao dozvoljene, zabranjene ili ih označavaju drugim terminima koji predstavljaju gradaciju između ove dvije krajnosti.

Najčešće citirani ajeti (redak) iz Kur'ana koji se odnose na halal hranu glase:

“O ljudi, jedite od onoga što ima na zemlji, ali samo ono što je dopušteno(HALAL) i što je prijatno…” Kur’an, El-Bekare,168.

“O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! “ Kur’an, El-Bekare, 172.

Pored navedenih cijeli je niz drugih ajeta i hadisa (izreka Božijeg poslanika) koji detaljnije preciziraju i objašnjavaju šta je sve dopušteno, a šta zabranjeno muslimanima za upotrebu ili konzumiranje.