Ukupna proizvodnja želatina u svijetu iznosi oko 300 000 tona godišnje, od toga 44% proizvedeno je od svinjske kože, 28% od goveđeg krzna, 27% od kostiju, a 1% od ostalih dijelova.
U zadnje vrijeme počela je proizvodnja želatina iz ribe kako bi se zadovoljile potrebe potrošača drugih konfesija.
Želatin je klasificiran kao aditiv i označava se brojem E 441.
Upotreba želatina je jako rasprostranjena. U farmaciji se koristi u proizvodnji kapusla, u kozmetici se dodaje u proizvode za podmlađivanje kože, bora, koristi se za izradu filmova za fotografiju, i dr. Kao dodatak hrani koristi se u želiranim i gumenim proizvodima, za formiranje pjene u proizvodnji machmallov biskvita, kolača i sličnih proizvoda. U prehrambenoj industriji koristi se za vezivanje vode u konzervama i instant supama, a koristi se u proizvodnji džemova, milerama, jogurta, sladoleda, voćnih sokova i drugih proizvoda.
U domaćistva dolazi u obliku granuliranog praha.
Želatin može biti haram, halal ili mešbuh. Generalno prema Halal standardu želatin je mešbuh tj. sumnjiv i kao takav se ne može koristiti u proizvodnji halal proizvoda dok se ne provjeri njegovo porijeklo.
Želatin životinjskog porijekla u proizvodnji može biti zamjenjen želatinom biljnog porijekla kao što je: škrob, alginat, pektin, agar-agar, carrageenan itd.
Na deklaraciji proizvoda naći ćemo da piše samo žalatin ili sredstvo za želiranje bez objašnjenja i deklaracije kojeg je porijekla. Takav želatin može biti goveđeg, svinjskog i ribljeg porijekla.
U procesu halal certificiranja proizvoda Agencija za certificiranje halal kvalitete provjerava porijeklo i status želatina, pa se takvi proizvodi mogu nesmetano konzumirati. Shodno tome, prije konzumiranja drugih želatiranih proizvoda Agencija preporučuje da se provjeri porijeklo želatina kod proizvođača.