Besim-ef. Čanić preselio je na Bolji svijet u srijedu 12. jula 2006. god. Iza njega je ostala supruga i četvero djece.

Besim-ef. Čanić rođen je 22. juna 1964. godine u Donjim Raincima, općina Kalesija, od oca Sejfe i majke Zarke. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. Potom je završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i univerzitet Al-Azhar u Kairu. Njegovih studentskih dana sjećaju se brojni njegovi kolege koji su u njemu, naročito u prvim danima studija, nalazili iskrenog prijatelja i velikog pomagača.

Sa studija pedagogije na ovome prestižnom islamskom univerzitetu se vratio u domovinu 1990. godine. Najprije se zaposlio u Bijeljini, kao vjersko-prosvjetni referent Odbora IZ-e i imam džamije Mehmed Vedihi-paše (kasnije poznate kao mesdžid u mahali Pašine Bašče), gdje je radio godinu i po. Potom je u Konjicu radio na dužnosti imama Repovačke džamije, sve do kraja juna 1991. godine. Tada prelazi u Tuzlu, na mjesto imama Jalske džamije.
Ratni vihor ga je dočekao na tome mjestu. U odbranu napadnute domovine aktivno se uključio. Istovremeno, snažno je radio na ratnom ustroju Islamske zajednice u Tuzli i na širem području. Jedan je od glavnih obnovitelja Tuzlanskog muftijstva i same institucije Muftije tuzlanskog, a od 1992. godine, pa sve do smrti, obavljao je dužnosti sekretara Muftijstva i zamjenika Muftije.

Uz to, svestrani angažman je pružio u obnavljanju Behram-begove medrese u Tuzli. Od ideje da se prihod od knjige Put Allahu, poznatog egipatskog autora Ahmeda Behdžeta, koju je on preveo na bosanski jezik, usmjeri u fond za obnovu ove Medrese, pa do današnjeg impozantnog kompleksa ove škole, svaki korak i svaki posao koji je bio vezan za tu obnovu pratio je i on. U nekim od tih poslova nezamjenjiva je bila njegova uloga. Uz to, bio je prvi predsjednik Školskog odbora i prvi profesor pedagogije (a u jednom periodu i ahlaka) u ovoj Medresi.

Uz brojne redovne obaveze, bio je inicijator i pokretač brojnih akcija i projekata na području Muftijstva tuzlanskog, ali i šire Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. U više mandata je bio član Sabora Islamske zajednice u BiH i član različitih komisija ovoga vrhovnog tijela Islamske zajednice u BiH. U jednome mandatu je bio i na funkciji šefa Ureda za hadž Rijaseta IZ-e u BiH, a Rijaset IZ-e u BiH ga je zadužio i da ustroji Agenciju za certificiranje halal-kvalitete. Brojne su aktivnosti u samome Muftijstvu tuzlanskom koje je on pokretao i vodio (pokretanje vakufskog preduzeća, izdavačka djelatnost Muftijstva…).

Njegov posljednji projekat je bila uspostava Agencije za certificiranje halal kvalitete. Uz ogroman napor u vrijeme kad ga bolest već počela savlađivati, Besim-ef. je uspio okupiti grupu entuzijasta i najznačajnijih bosanskohercegovačkih stručnjaka u oblasti šerijatskih znanosti, veterine, poljoprivrede i tehnologije. Vodeći ovaj projekat zajedno s brojnim stručnjacima uspio je udariti temelje Agenciji i pokrenuti prve pregovore o certificiranju. Allahovom voljom nije mu dosuđeno da dočeka izdavanje prvih certifikata i pojavu halal proizvoda na tržištu. Ali je zato, bez sumnje, zaslužio da ga se po dobru sjećaju svi oni koji će imati blagodat korištenja halal proizvoda.

Sve to ga nije sprečavalo da se povremeno bavi i prevodilačkim i publicističkim radom. Preveo je knjige:
– Ahmed Behdžet, Put Allahu, Odbor IZ-e, Tuzla, 1990 (I izdanje) i Muharem Čanič, Tuzla, 2005 (II izdanje);
– Ebu-l-E'ala El-Mevdudi, Sistem života u islamu, Muftijstvo Tuzla, 1995;
– Jusuf el-Karadawi, Univerzalni model društvenog života, Muftiluk tuzlanski, Tuzla, 1999.

Uz ove knjige preveo je i napisao više članaka, obvjavljivanih u našoj islamskoj periodici.

U pokretanju i izdavanju časopisa Hikmet, koji je izdavalo Muftijstvo, njegov je nezamjenjiv doprinos.

Energija, entuzijazam i kreativnost koji su ga krasili obilježili su njegov život i njegove napore koje je ulagao za dobrobit muslimana. Njegova smrt je veliki gibitak za Agenciju za certificiranje halal kvalitete, Muftijstvo tuzlansko, Behram-begovu medresu i za Islamsku zajednicu u BiH u cjelini.

Besim-ef. Čanić preselio je na Bolji svijet u srijedu 12. jula 2006. god. Iza njega je ostala supruga i četvero djece.